Don`t worry.I`ll show you what`s the Wicked Way to die.
02.09.2009.

6.

- Lauri, možda ti i ne osjećaš ono što i ja, ali moraš ovo da znaš, prije no što se nešto desi sa mnom, a znam da hoće.
Nešto u tebi me je privuklo, neka nevidljiva sila. I zlo je počelo.
Tvoj slatki otrov me omamio i pala sam pod tvoju kontrolu.
Dala sve samo da budem s tobom. Gotovo postala jedna od vas…
Nešto je bilo što sam vidjela u tebi…točnije, osjetila.
Uživala u svakom tvom pogledu, dodiru i trenu kada ti se riječ prolomi prostorom. No s vremenom, shvatila sam polako kakav si čovjek zapravo (ako si čovjek uopće).
Vidiš li? Ne. Nije me bilo briga za ono što druge jest. Da si ti čudovište bez srca. Ali bio si moje čudovište, predala sam se kako samo djevojka dečku može i srce je bilo u tvojim rukama.
No istina se nadzirala u tvojim očima, jednostavno se ulijevala u moju krv. Uvukao si mi se pod kožu i počeo teći venama. U onaj tren kada sam dodirnula tvoje usne svojima, bile su tako užasno hladne. Gotovo smrznute. I ja..

-Rose, izvini ja...Ja moram ići. -rekao je ostavljajući me samu u sredini šume.
Možda posljednji put, pogledala sam ga preko ramena, dok je iščezavao u grlu ove šume.. Ne, nije mi ništa drugo preostajalo nego da legnem na tanku dekicu i čekam bolji dan, bolje sutra .

***

Oh, vidim i vi ste budni, Rose, kako si spavala?.

-Oh, da. Ma odlično, usput, veliko hvala na dekici.

-Nema na čemu, dušo, jednostavno, znam se brinuti za druge. posebno, meni jako drage osobe.

-Ma naravno, vidim. -odvratila sam joj.

-Dosta priče, hajde, čekaju nas..-reče Valo ustajući iz, moglo bi se reći, jako udobne vreće za spavanje.

-Kuda ? .Tko nas čeka ? -upitala sam, neočekujući odgovor ko i obično.

-Coprnice, požuri !-reče Valo uzimajući neki crni povez iz kovčega.

-Coprnice ? Tko su dovraga coprnice ? -rekla sam skeptično.

-Ti ne znaš tko su coprnice, pa dušo, ne moraš se praviti, ti si jedna od njih, zato ćeš imati poseban tretman.-rekla je Ivonne sa istim donedavnim zločestim smješkom na licu. Znala sam, ne sluti mi dobro..

-Rose, molim te, dođi ovamo.-rekao je Valo .

-Ne, nema potrebe, vjerujte joj ! .-reče Lauri. Da li on to mene brani, ili si umišljam.

-Lauri, odstupi, valjda znam što radim, nije prvi put.
Prišla sam sa toliko bojaznosti, dok je Valo u ruci držao crni povez. Zatim me pogledao sa lažnim osmjehom, te počeo privezivati crni povez preko mojih očiju.

-Dovraga čemu ovo sve ?-pitala sam.

-Šuti ! -reče Valo, stezajući povez i više no što "bi trebao".
Uzdahnula sam polako, vidjevši da mi nema druge.

-Lauri, odvedi Rose do kočije i sačekajte mene i Ivonne, imamo još posla za uraditi.
Umjesto odgovora Lauri pogleda u mene i pomalo grubo me uhvati za lakat, što mi i nije godilo, barem nakon svega.

***
-Rose, evo nas pred kočijom, stepenice, pa...-rekao je Lauri.
Nisam odgovorila, nego mrsko odmarširala uz stepenice.

-Dalje ćeš sama, ja ne idem, ne smijem ti još skinuti povez, čekaj Ivonnu .

-Svejedno..

-Rose, nadam se da ćemo se ponovno vidjeti, znaš..

-Da, Lauri, i ja se toplo nadam. Zbogom.
Nisam dobila odgovor. Sve što sam čula bili su koraci, da li njegovi ili nečiji, ali znala sam da je otišao.

**
-Dušo, jesi li se smjestila? -pitala je ivonne.

-Oh, da, no, povez ?

-Čekaj, nemoj biti nestrpljiva..-začula sam lažni hihot, kao i uvijek.

***
-Evo, Rose.-rekla je Ivonne napokon skidajući mi povez sa već umornih očiju.

-Zahvaljujem, nego. Kuda sad da idem ?

-Čekaj druge coprnice, a kasnije će ti doći drugi prijevoz.

-Ah, divota. -prevrnula sam očima osvrčući se okolo, tražući te coprnice. Dok sam se okrenula . U tren oka, Ivonne je odjednom nestala zajedno sa kočijom i svojim prepoznatljivim hihotom .

Misli su mi kružile kroz polusan, šuljale se mojim mozgom, da bi ga sjetile što je bolno i gorko i još više oslabile moje ubijene snage . Prava slika na smrt ranjenog srca.
Noć je mrka i olujna .Crnim oblacima šaraju žarke munje i grmljavina koja tutnji u ovom bezdanu .
Znam, od onoga što se desilo sa Laurijem ,promijenila sam se . Stvorila sam si sudbinu ulazeći u ovu šumu . Po prvi put osjećam odraze unutrašnjeg trijumfa koji blistaju u mojim očima i daju neku mramornu mekoću i toplinu mom licu čak u ovoj hladnoj beskrajnoj noći. .
Misli mi prekide neka djevojka, pretpostavljam da je i ona coprnica, navodno , kao ja .
Odlučila sam joj se prva javiti da što više saznam o ovome.

-I ti čekaš druge coprnice ?

-Ah, ne ! –odvrati djevojka dok joj je pogled nemirno lutao po ovim grmovima koji su nas okruživali .

-Nego ?

-Nisam se ni predstavila, ja sam Ripley Rose, nego Molim Vas –prošapće ona povjerljivo –recite mi istinu, jesam li ja coprnica ?

Doduše, mene je pitanje jako iznenadilo, ali sam to prikrila . Bila sam uvjerena da je djevojka nečiji uhoda, premda mi se za to činila jako smetena.

-Kakva coprnica dovraga ? –odvratila sam –Ma za to, iskreno, nikad nisam ni čula .

-Nisi ? –Ripleyino se lice se snuždi, a iz glasa joj proviri duboko razočarenje.

-A ni vi niste coprnica ? –upita ova još zbunjenije .

- Što ti pada na um ?

-Meni se činilo kad sam vas vidjela da ste coprnica, ako smijem primjetiti, tako izgledate.

- A zašto to tebe i zanima ?
Djevojka počne uzbuđeno gužvati haljinu .Onda najednom stade plakati .

-Što ti je, zašto plačeš, pobogu ?

-Vi ćete me sigurno odati .

-Što bih te odala ? Ja te ni ne poznam.

-Vi ćete reći mom bratu Valou da sam ovdje i pitala za vas .Ja sam mislila sigurno da ste vi coprnica, pa sam htjela...

-Reci šta si htjela ! Kunem se, neću te nikome odati .
Zakletva je očito djelovala na Ripley i ona plačući prošapće
-Htjela sam vas pitati kako bih i ja mogla postati coprnica ?

To me pitanje silno iznenadi, a Ripleyino ponašanje izbrisalo je svaku sumnju da je neka uhoda i potaklo moju znatiželju šta zapravo želi .

-Zar bi ti zaista htjela postati vještica ?

-Vrlo rado. . Svake noći dolaze k meni vragovi i plešu oko mog kreveta , a svi su tako lijepi i mladi . Ali kad bih htjela ustati da odem s njima, oni pobjegnu.

-A zašto bježe ?

-Zato što još nisam zapisana u ceh . A ne znam gdje se to upisuje zato sam htjela pitati vas kako da to učinim .

-Reci mi zašto bi ti htjela postati vještica ?

-Jer one ne moraju ništa raditi, imaju puno novca i onda im je lijepo . Svakog tjedna imaju gozbu na Petenhamu . a svaka ima i vraga za sebe . To mora da je puno ljepše nego imati pravog dečka .

U taj čas, kroz sivo predvečerje provlačio se zvuk zvona Tornja sv. Gomorra .
Obadvije smo se šuteći gledale dok nadjednom Ripley prozbori :

-Napokon . Dolaze !

15:17 , Komentiraj { 27 } Print
27.06.2009.

5.



× Flashback .
Zrake i spirale sivog dima sablasno su lebdjeli u drhtavom zraku. Ovaj dim je bio drukčiji od svih drugih koje sam dosada vidjela. Posebna magija. Kao da su sjene izbijale pokušavajući pronaći izlaz iz ovog pakla. Tama je prevladala ovaj bezdan dima iz kojeg je iščezavalo neko svijetlo. Pa, zapravo, to se i nije moglo nazvati svijetlom ; u mojim snovima nikad nije bilo ni trunke svijetla. Mislim da sam ovo već jednom sanjala..ovu tamnu figuru sačinjenu od dima. Što sam više i više sanjala, postajala sam prestrašenija onome što vidim, približavajući mi se bliže i bliže mojem ledenom tijelu. Ne, nisam se mogla pomaknuti. Iz nepoznate figure od dima izbijala je samo gorka tišina. Ono me je dohvatilo, dapače jako nježno..duga ruka provirila je iz misteriozne magle, sa nekom nelagodnošću , dotaknuvši moj gležanj, polako ga milijući. Odjednom sam mu se prepustila, prepustila se zvukovima koje nisam prije čula, zbog preokupiranosti svojim teškim mislima.

-Izgubljeni...mi smo izgubljeni u dušama i umovima. Samo nas snažno srce može pustiti iz kaveza smrti. Svaka suza za smrt će te spasiti iz tvoje želje prema strasti . -Ruka je prešla preko mog lica, vrativši se u mrtvilo.

Razmišljala sam o riječima koje sam maločas čula. Meni nisu imale smisla. Dim je polako iščezavao u najtamniji dio šume, ostavivši iza sebe crnu figuru iz moje zadnje scene sna.

-Tko si ti ? -Pitala sam , čisto iz znatiželjnosti, straha, žudnje za nečim novim, samo meni dostižnim. Odmah nakon, crna figura iščezne prema najmračnijem dijelu tako da je izgledalo da progoni maglu, koja me upravo napustila.
Sva ta bezdan tame počivala je u mojim venama.

. End Of Flashback ×

Strahovi i zbunjenost omeli su me tako da sam zaboravila gdje sam uopće i morala sam se polako sjetiti da sam bila u sredini mračne šume;
Moji snovi su bili teški za sviranje kao violina i uvijek bi mučenički iskapali u mojoj glavi.
Napokon sam došla k sebi, osim poveće boli u stomaku. Osjetila sam bol kako gmiže u mojoj glavi.

Čak mi nisu mogli donijeti ni jastuk, nego ovo nešto što zovu dekica. - Mislila sam u sebi .

- Ti je hladno ?. - Blago promukao glas promolio se između ponoćnih sjena. Osvrtala sam se oko sebe pokušavajući pronaći tu figuru.

-Smrzavam se, da budemo precizniji . -Odgovorila sam kroz smrtno ukočene usne.

Tada se Lauri pojavio preko puta ognjišta i sjeo prekrštavajući noge kao i obično .

-Navikni se. -Progovorio je sa blagim zijevanjem, nastavljajući - I nije baš tako hladno, kao što ti zboriš, Rose .

Pogledala sam na mjesto gdje je sjedio sa sarkastičnim izrazom lica.

-Oh, da. Kažeš ti sa velikim, debelim kaputom na sebi. -Završila sam prevrčući očima.

Lauri je pogledao dolje na kaput rekavši
-Ovo zapravo i nije moje, posudio sam ga od Valloa. -Zatim ga je skinuo sa svojih čvrstih ramena otkrivajući crnu košulju koja je pratila njegovo tijelo.

-Evo, trebalo bi biti bolje. -Rekao je prebacujući kaput od čohe na moja leđa.
Tako je topao..čak i samo držanje čini me puno toplijom..

-Hvala .-Rekla sam sa nekom dozom gracioznošću smještajući se u prevelikom kaputu . Lauri se blago nasmješio, dodavajući još drvceta za potpalu.
Opazila sam nešto čudno..dugi, srebreni nož koji je visio na crnom remenu sa tupim bodljama. Posmatrala sam ga pažljivo dok je sve više pitanja naviralo u mojoj glavi.

-Zašto vi nosite oružje ?. -Uljudno sam priupitala pokušavajući ne stvoriti pogrešnu sliku o njima.

Lauri je podigao obrve odgovorivši.
-Pa trebaju nam, dakako, šta misliš za što. -Odgovorio je hladnokrvno.

Pa, potpuno je očito da mi neće dati direktan odgovor ubrzo . Barem mi na njih odgovara .
Ivonne i Vallo su rekli da je Lauri temperamentan u negativnom smislu, ali nisam još...


-Ali, zašto noževi. Mislim, imaš puno efektnijih oružja kao naprimjer pištolja ili...čak bombe. Vidim da bi za "odsjedanje" u ovoj šumi na 3 godine trebalo tako nešto. Ali nož ?. Vi ste jako staromodni, ako smijem primjetiti, naravno. -Pauzirala sam na trenutak kako bi si mogla razjasniti zašto Lauri zuri u mene, bez treptaja. -Šta ?.-Nenamjerno sam dodala prodornim glasom.

-Si završila ?. -Pitao je prevrčući očima.
Osjetila sam malu neugodnost.

-Kao prvo, pištolji i bombe nisu ni blizu efektne kao nož, jer ne štete nakon što postanemo...-Pažljivo je birao riječi sve dok nije zamucao na kraju. Pokušavajući pauzirati i vidjeti moj sve više radoznaliji pogled.

-Ja..Ja čak i nebi trebao voditi ovaj razgovor s tobom bez njih. -Prebacio je pogled na dvoje nepomičnih tijela koja su spavala u dubokom snu.

-Koja je svrha toga ? .-Rekla sam obrativši se Lauriju ne skidajući pogled od njih-spavajućih figura. Čula sam blago hihotanje od strane Laurija.

-Što ima loše u spavanju?. -Pitao je smijući se.
Slatko sam se zahihotala, sklanjajući crni pramen sa jednog oka.

-Ništa, baš ništa. -Rekla sam skeptično. -Ali ako tu nema ništa loše, zašto onda i ti ne spavaš ?. -dodala sam.
Lauri je prevrnuo očima, stavljajući svoju desnu ruku u lijevu čiji su nokti, za razliku od desne bili nalakirani crnim lakom.

-Imao sam noćnu moru. -Odgovorio je tiho, ostavljajući iza sebe gorku tišinu.
-Ti si imao noćnu moru ?. -Upitala sam , nakon.
-Možda ti je to teško za povjerovati, ali. DA.
Ja sam ljudsko biće kao i ti i svi ostali ovdje, zato ...-Odgovorio je sa nepotrebnom dozom gnjeva, koja mi je pomalo i zasmetala.

-Oprosti, nisam mislila ništa...
-Loše, da, znam...

Podigla sam, dosada spuštenu glavu .Njegove oči ulovile su moje.
Te smaragdno zelene oči, tako prekrasne. Mogla bi ih satima i satima gledati. Ne, ne bi dosadile. Najednom, pomakao je svoje lice nešto bliže mom i mogla sam osjetiti njegove ubrzane otkucaje srca.
Zatim prije nego me pustio da se priberem i shvatim što ja to radim u ovoj šumi, sa ovim strancem...
Poljubio me je...tako nježno, prislonivši svoje neobično tople usne, stopivši se sa mojima. Otprva sam bila iznenađena da bi mu uzvratila tu neobičnu nježnost koja mi je davala posebnu moć. Ali onda mi je mozak prestao misliti, prepustila sam mu se..
Počeo je ljubiti moj vrat. U ovom trenu moje srce je bilo zacijeljeno opet. Kao da nikad i nije bilo slomljeno...


20:15 , Komentiraj { 24 } Print
19.01.2009.

3

Probudila sam se sa uobičajenom tišinom i osjetila hrapavu zemlju ispod sebe..Svijetlo se prelijevalo, davajući toplinu mom ledeno tijelu.

"Gdje sam"-zapitala sam se.

.Mogla sam čuti dvoje nepoznatih ljudi kako nešto šapuću ispred mene...Usredotočila sam se da bolje vidim leđa ovo dvoje stranaca..Dok sam ih tako, sa čuđenjem, posmatrala mogla sam primjetiti da sam još uvijek bila u šumi..

"Bilo je i vrijeme; Imam taj osjećaj da je ona "ona jedna"

.- Djevojka je prozborila čovjeku pored nje.

Djevojka je imala zlatno plavu kosu koja je imala poseban sjaj u kog bi mogla gledati satima.
Stavila ju je u rep na najkreativniji mogući način, sa izvučenim bičevima koja su padala na obje strane njenog lica. Nosila je smeđi, kožni top bez rukava. A hlače..hlače su također bile kožne i završavale su u visokim crnim čizmama..
Imala je prebačen crni komad svile preko hlača koji se ponašao kao remen.. Njene ruke i laktovi su bili prekriveni sa crnim, na nekim mjestima poderanim, rukavicama..
"Ja se nadam da si upravu, ali morat ćeš se poistovjetiti sa Laurijem. Znaš da ti ja nikad ne bi dao otkaz. Znači sve zavisi od njega."

- Čula sam duboki, podmukao, muški glas koji je prenio svoj ledeni drhtavi dah na mene..
Imao je tamno smeđe kovrče koje su bile na pola sakrivene sa crnom šubarom. Njegova košulja je bila također crne boje i jasno je naglašavala njegove čvrste, mišićave ruke..Vidjela sam nešto što je ličilo na maramu koja je bila omotana preko njegovog vrata nekoliko puta..Njegove hlače izgledale su, crne i pomalo vrećaste..Sve skupa, nije izgledao toliko nepoznato i nejasno kao što je djevojka.,,.
Tko je Lauri? I očemu ovo oni pričaju?..Odjednom osjetila sam ubod u gležanji i ispustila sam nečujni jauk.. Dvoje ljudi su se istovremeno sa određenom brzinom okrenuli i nesvjesno pomogli mi da ih bolje razotkrijem.. Muškarac je bio poprilično visok i virio je iznad djevojke, koja je bila puno niža ali odavala je neku čvrstoću i odlučnost.. Oboje su bili veoma zgodni. Djevojka je izgledala kao boginja , njene crte lica su bile savršene. Njene ledeno plave oči zurile su u mene,, Čovjek je izgledao jednako "dobro" sa upadljivom strukturom lica i zelenim očima koje su odavale neku, meni pozantu, nostalgiju..
Djevojka se polako nasmješila i spustila se u lagani čučanj okrenuta prema meni..

"Napokon, si ustala . Kako se zoveš?"

Sad sam mogla jasno uočiti obje figure. Pored njih su također bila dvije male putničke torbe koje su ležale na tlu..
Polako sam uzdahnula.. Nisam znala da li da joj kažem...Ja čak ni ne znam ove ljude. Ali ipak imali su oružje..

"Moje ime je Rose Catherine McCartney .

Izrekla sam to sa samopouzdanjem i ne pokazujući strah..
Djevojka je pogledala u čovjeka i zajedno sa njim zadovoljno je razmjenivala poglede..

"Da, imala sam pravo! Ti to moraš biti!"

Okrenula je meni leđa i zazviždala je dovoljno glasno, meni bez razloga..
Moram biti što? Moram pronaći mnogo odgovora..Upravo kad sam pošla da nešto kažem prekinuo me prelijepi bijeli vuk pojavivši se pored djevojke i ponosno sjede na njenu desnu stranu. Činilo se jako sretno polizavši njene vrhove prstiju..

"Prepoznaješ li ga"?

Djevojka me je upitala tek sad okrećući leđa..
Ostala sam bez daha ugledavši modro zelene oči, prepoznavši onog istog vuka koji me napao.

"Ovo je vuk koji me nekoć napao i ugrizao me za gležanj"

.Opazila sam da je čovjek kleknuo da pomiluje sniježno bijelu, dlaku "ogromnog psa"..Njegove oči su bile identične vučijim,..
Djevojka se poluglasno zahihotala i dodala

"Ahh..jako mi je žao zbog toga, rekla sam mu da bude pristojan , ali izgleda da se želio malo zabaviti..Malo zabave nikome ne škodi"

Kleknula je pored vuka i poljubila ga lagano, bez zvuka..nastavivši se glasno smijati..
Ponovno sam bojazno sjela na tlo..-malo zabave nikome ne škodi-? Pretpostavljam da nije vidjela moj krvavi gležanj? Plus, ona poznaje to modro-oko čudovište?
Ovi ljudi su ludi;Ima da odmah odem odavde.

"Gdje je najbliži izlaz iz ove šume?"

- pitala sam koliko god sam ljubazno mogla sa nadom da ću dobiti odgovor koji želim..

"Ne možeš izaći,"

Djevojka je sada davala potpunu pažnju prema meni..

"Mi te trebamo i sada kad si ovdje , ovdje si zaglavila. Mogla bih ti reći da se već polako trebaš navići na to. Sve ćemo ti reći kada dođe vrijeme za to, ali za sada, moraš nas prihvatiti,kao što smo i mi tebe. Ja sam Ivonne Dominique Poesy, ali zovi me Ivy"

..svoje ime sa tolikim ponosom, pružajaći svoju ruku prema meni sa malim, ali lažnim smješkom.
.
Napravila sam neki mutavi pogled ne odavajući ni trunak želje za prijateljstvom a kamoli na to da se naviknem da ću sa ovim ljudima ostati do kraja svog života i to u ovoj šumi, Bogu iza nogu,.,.
Znači ne mogu izaći odavde nez njih, pitam se da li se uoće može izaći odavde..Čak i ako bi pokušala da se išuljam, Ivonne ili Ivy,svejedno, poslala bi opet one svoje vukove na mene.. Šta znaš šta bi kasnije mogli uraditi ..

"Želim odgovore , ja ne ostajem ovdje bez znanja šta se ovdje, dovraga, dešava"

Odgovorila sam, tek sad prihvaćajući Ivonninu ruku..
Odjednom je, drsko izmakla svoju ruku iz moje, sada lomeći prste i pokazujući kažiprstom prvo na vuka, pa na najtamniji dio šume..Vuk je istog trena iščezao u dubinama šume..

" Reći ću ti samo ono što trebaš,zasada, znati"

.-okrenula se, meni još uvijek, nepoznatom čovjeku, a on je na to samo klimnuo glavom..

"Prvo, ovo je Valo, on je fantastičan borac i da nije njega, ja ne znam šta bi sama sa Laurijem,,"

"A.draga...vidi šta si učinila..pocrvenio sam.-"

Valo je prekinuo Ivonne. Njoj to nije smetalo, čak mu se očajnički nasmješila..
Ovo dvoje su bili definitivno čudni..Zašto se stalno gledaju kao budale koje su očajnički željne ljubavi.i to kakve ljubavi..uh naježila sam se od same pomisli na to..
Ivonne je nastavila

"A što se tiče vukova, mogu pričati sa njima i narediti im što god moje srce poželi..zato mala, pazi što i kako radiš.."

-opet se gorko zahihotala ne skidajući onaj bolesni pogled.
Kontrolirati ih? Ovdje se stvarno nešto čudno dešava. Sigurna sam da laže, ali iz nekog neobjašnjivog razloga, vjerujem joj..
"Ali kako onaj vuk ima iste oči kao i on?"

-pitala sam znatiželjno, pokazivajući prvo na mjesto u dubini šume gdje je nepomično još uvijek stajao onaj vuk, zatim pokazujući na Valoa..
Ivonne i Valo su istovremeno pocrvenili..Valo je ostalo ukočen a Ivonne je brzim pogledom prešla tamno tlo..

"Ja samo mislim da Valo ima božanstvene oči...tako da sam...napravila da i moj vuk ima iste...oboje su stvarno prelijepi, slažeš li se sa mnom, Rose?"

-završila je sa mucanjem,, i brzim pogledom usredotočila se na mene i moj odgovor.,
"Aha..svakako.,.,.Ali zašto mi se čini da znam ko je to kad pogledam u vučije oči?"

-pitala sam sa još više znatiželjnosti, pokušavajući sve prokužiti..
Ovog puta Valo je prozborio dubljeg glasa.

"To je još jedan trag, koji nam govori da si to "ona jedna" "
.
Podigla sam jednu obrvu i prekrstila ruke

"Ne kontam vas.."

-rekla sam ja čistom jasnoćom. Ivonne se zahihotala i pogledala u nebo.

"Počinje se smrkavati, zapalit ćemo vatru i sačekati da se Lauri vrati. Ovo će biti zaista iznenađujuće.."

Odmakla sam se kad sam čula da će zapaliti vatru,,Pogledala sam u nebo i shvatila da je vrijeme poprilično odmaklo,,Izgleda da sam zaglavila ovdje za noć..nadam se da ce sve biti uredu..
Samo ne shvaćam odakle su, ili zašto nose oružje. Nadam se da ću sutra dobiti sve te odgovore..

"Tko je ta Lauri o kojoj stalno pričate? Mora da je jako hrabra kad može ovako kasno sama kročiti šumom. Osim ako ima oružje kao i vi."

- rekla sam ne skidajući pogled sa neba koji me je tjerao na plač..
Ivonne se opet zahihotala, ali ovog puta nešto duže..

"Ona je uh...veoma interesantna osoba..možda malo previše temperamentna, jer vidi, mi smo te dugo tražili i nismo zato mogli izaći iz ove šume za ..otprilike tri godine,..,"

Moje zjenice su se proširile. Oni su u ovim šumama već tri godine!

"Da li vi živite ovdje?"-pitala sam osvrćući se uokolo primjećujući samo mračna drveća..

"Da, a možda ćeš i ti tako sa nama..." -rekla je Ivonne i osvrtala se oko sebe, kao da je nekoga očekivala..mjernim oduševljenjem,,

Okrenula sam glavu polako da vidim tamnu figuru kako kroči prema nama,,Moja usta su se pružila do tla kad sam opazila da Lauri nije žensko..On je bio muško.. I to kakvo muško..
Ono što sam mogla vidjeti od njega u mraku sa sjenama bilo je to, da je nosio hlače vrlo slične kakve je Valo imao.i opazila sam crni, dugi kaput koji se najviše isticao..
Kada se približio Ivonne mogla sam vidjeti crnu kosu sa šiškama sa obje strane.Stražnji dio njegove kose stršio je iz više navrata koje su ličile na oštrice, pored njih imao je nekoliko ubačenih pera vrana koja su se savršeno, mada čudno, ali ipak savršeno uklapala.. Njegovi koraci su bili tako smireni...
Dotakao je Ivonne ne primjećujući mene na drugoj strani vatre..
Ivonne se usudila prva progovoriti...

"Ikakve novosti o "znaš već gdje"?"- postala je odjednom tako ozbiljna, zureći u njegovo lice,,

"Gdje je Valo, želim vam obadvome reći"

. Njegov glas je bio sjenovit i jednostavno moglo se reći da je bio čovjek koji je imao tajne. Pogledao je malo bolje oko kampa, napokon primjećujući me.. Samo je doslovno buljio u mene za dobru, dugu minutu..Njegovo lice je izgubilo sav mogući izraz, nije pomakao niti jedan mišić..
A ja sam na to zurila u njega sa istom pažnjom, također onesposobljena da se pomaknem,,
Njegove oči su bile zelene, ali ne isto zelene kao Valove;bile su duboko zelene u kojima bi se mogao izgubiti.
Zašto tako bulji u mene? Polako sam počela biti svjesna sa svojim pogledom, prebacivši ga na bakrene iskrice koje su iskakale iz vatre..sada sam bila zabrinuta tko je on i šta će dalje uraditi...

"Tko je dovraga ona?" -pitao je sa nijansom ljutnje u njegovom glasu,
pogledavši u Ivonne koja je prihvatila njegov pogled i nastavila

"Lauri, ona je..."ona jedna"." Njen glas je mucao, ali još uvijek nije se dala smesti..
13:27 , Komentiraj { 24 } Print
16.01.2009.

2

Zaustavila sam se pred velikom stijenom sa lijeve strane uskog puta..Sve što sam sad mogla raditi bilo je sjediti i razmišljati u tišini i okrutnoj samoći..Male, blijede ruke odmarale su se na skupocjenoj crnoj čipki moje haljine..Osjetila sam hladnoću mog zaručničkog prstena, bilo je gotovo kao da je prenosio određenu bol na moje krhko tijelo, samo zato što sam ga nosila..Dok sam zurila u svoje ruke opazila sam pomjeranje svijetla na tlu..Pogledala sam u nebo i widjela mutne, tamne oblake koji su se kotrljali, prekrivajući moje jedino svijetlo ishodište..U sve što sam dosada vjerovala iščezlo je...
Tek sam sad mogla shvatiti koliko se moj život utopio u tamu i usamljenost...Sa jedinstvenom gestom, istrgla sam prsten sa drhatovog prsta i bacila ga na tamno, prazno mjesto..Vidjela sam posljednji sjaj dijamanta, čak u owoj sumornoj noći..Drhtave suze počele su padati same od sebe niz moje vječito blijedo lice....Ništa nije ostalo, apsolutno ništa...
Urlici vukova postajali su sve glasniji u mojim ušima.,.Vukli su se tako brzo da ih je već moje, gotovo, beživotno tijelo moglo osjetiti..mogli su me namirisati,da,mene,ali ne i moj strah..nisam se bojala ničega, barem ne više..U meni je rasla neka, meni nepoznata, hrabrost..Netko bi to nazvao glupavošću ili tvrdoglavošću, ali tog "nekoga" nije bilo briga..
Odjednom, iza sebe, čula sam korake...U sebi sam uskliknula. :"Dylan"...al ne..sigurno sam se prevarila,..uvjerena sam da ni na sekundu nije pomislila na mene, jedino na šta misli bio je onaj uobraženi Abigail..otpuhnula sam sva razočarana...tko bi to mogao biti.??...možda sam sa tim razmišljanjima ispadala, na neki način, tupavo-jer mi je sve bilo na dohvat ruke...ali ne..ovako je bilo "zanimljivije".....da nije možda Alienor?--..ma ne..ona je previše zauzeta Dracom......"Lulu"...ne,znam,,napast cu onu njenu retardiranu sestru,sigurno se opet svađa sa njom...,,a,.."Mercie"..DA...to je ona..znam da me ne bi iznevjerila, sigurno joj je odmah bilo čudno što me toliko dugo nema,,,,..sva sretna, zamahnula sam svojom tamno smeđom kosom koja je blagim valovima pratila moje crte lica..i..
I da...imala sam što vidjeti...obuzeo me ledeno hladan znoj...bilo ih je četvero....četvero neizmjernih vukova, zajedno sa nemilosrdnim sjenama koje su ih pratile u stopu..
Zastala sam polako i ispod oka pogledala jednog od njih koji se nešto više isticao od drugih..Taj vuk je imao blistave oči koje su prosvijetlile ovu beskrajnu tamu sa čudnim zelenim žarom..Taj neopisiv modro zeleni žar bio je nešto najljepše što sam ikad vidjela..i to me učinilo još više mirnom,,taj vuk mi je dao čudan osjećaj...ne strah,već..neku vrsu nostalgije...
Osjetila sam suzu kako je skliznula niz moje,sada,sumorno lice..Sa neočekivanim potresom adrenalina počela sam trčati..Sada sam trčala slušajući oštro plakanje ili su to,opet,bili krici vrana..
Nisam imala pojma kuda trčim;izgubila sam put kojim sam došla..Zavijanje vukova pratilo me munjevitom brzinom istovremeno sa kucanjem srca..Dobila sam ritam koji me progonio i dao mi neku moć..moć da ne odustanem..jer ovdje je odlučivala sudbina..tko će živjeti dalje,a tko ne..Popela sam se na uzvišeno, debelo drvo, hitrim koracima i koncentrirala se na obasjano mjesto gdje je pokazivala mjesečina..:

"Gdje su dosada?"

-pitala sam se,,,znam da nisam tako brza,,,sve se činilo tako mirno...bez trunke zla...naivna,kao i uvijek,polako spustila sam se niz oštru koru ostarjelog drveta koja mi je pocjepala jedan dio haljine,,,sad namrštena,odbacila sam crne misli iz glave i nastavila trčati, iako sam znala da nikad neću preživjeti i spasiti se iz ovog kaveza smrti...
19:37 , Komentiraj { 13 } Print
12.01.2009.

1

Tamna drveća nad iskrivljenim putem previjala su se ispod jezive mjesečine...Sve je bilo potpuno mirno, jedino što se moglo čuti bili su ogorčeni krici vrana i urlici vukova,koji su se stravično udaljavali negdje u daljini...
Nepoznate sjene pokušavale su posegnuti za mjesecom, skrivenim iza drveća,već spremnim da proguta neku vrstu žrtve...Ove šume koje su me okruživale bile su neobično uznemirene...nespokojne i nikad "dobro" prihvaćene od većine ljudi...Niko se nije smio usuditi ostaviti trag..kročiti tamo...a iako bi se neka hrabra duša usudila, ne bi izašla bez ozljeda,a u najčešćim slučajevima bila bi ubijena...ili od vukova ili razdvojena od blijedih ptica, nepoznate vrste..čak su se i drveća činila takvima da bi mogla pričati između sebe, pravili bi plan kako ubiti njihovu sljedeću žrtvu..
Dugi, mračni put vodio je u dubinu šume, nitko zapravo nije znao koliko je dugačak..Jezive priče koje su me okruživale o ovoj šumi, činile su me još nervoznijom..Ništa u ovoj šumi nije bilo mirno i spokojno..sve je to misterija i zlo...
Na neki način toliko me privlačila, željela sam da uđem u njeno netaknuto srce i....osjetiti tu neobičnu moć koju je davala svima koji bi ušli...Šta me sprječavalo??...strah...
Al moja požuda je prevladala strah....Kiša me nije mogla zaustaviti..kročila sam polako ali sigurno prema ulazu, gužvajući svoju crnu čipkastu haljinu...gledala sam kuda hodam, svuda oko mene bilo je posuto trnje, a sa neba obasipale su me krvničke suze...Osjećala sam da me neko prati, ali ne, nikoga nije bilo...Moja duga tamno smeđa kosa iza mene bičevala je tajanstvene sjene koju se pratile u stopu, izgledale su grozno, sa okrutnim mislima koje su prenosile na mene.....Ako me iko posmatrao od ulaza u šumu, sad me mogao izgubiti iz vida, jer sam već bila pred svojim ciljem, gledala ga izravno u oči..Okolina nije bila potpuno tamna, zbog mjesečine koja je posmatrala ovaj neshvaćeni čin, li sjene su plesale predsmrtni ples, koji je bio krajnje jeziv..al ne, ja nisam marila za tim, potpuno druge misli su me okupirale..Sada sam koračala sa nevjerovatnom lakoćom i doslovno zurila u tlo..Moje tamno sive oči, zamagljene sa, meni, nejasnom vizijom, usmjerene na kamenje i uvenule iglice na koje sam stajala..Misli su se rušile u mojoj glavi, munjevitom brzinom, čineći ih još više "neugodnijim"..Sve je to za mene bila laž, laž do svakog momenta provedenog ovdje...

13:27 , Komentiraj { 10 } Print
12.01.2009.

4.

Lauri se polako okrenuo okolo što mu je omogućilo direktan pogled na mene. Njegovo lice se polako smirilo sa nekom dosada, nepoznatom lakoćom.

"Hmm...nadajmo se da su ipravu, Ivonne."

Sa tim završio je gledajući u pod prolazeći pored Ivy kraj vatre. Ivonnino lice doimalo se jako nervoznim i zbunjenim. Pratila je Laurija sa svakim sljedećim korakom koji bi napravio.

"Želiš mi reći da mi ovaj put ne vjeruješ?".

Pitala je prolazeći pored iznad njega. Usmjerio je oči na nju, ali nikada i cijelu glavu.

"Ivy, oboje znamo šta će se desiti ako bih rekao da ti ne vjerujem, tako da sam naučio da ti vjerujem."

Njegov glas se činio promuklim koji je odavao skrivene emocije. Ivy se na to zahihotala sa đavoljim osmjehom.

"Da, to znači da ćeš je pustiti da ostane sa nama kako bi mogli smisliti naš sljedeći potez?"

Za to vrijeme Lauri je sjeo pored nje, a ona na to jedva dočekavši gurnu ga laktom u znaku iščekivanja odgovora. Ivy je pogledala u mene, namignuvši mi.
Ustavši, Lauri odgurnu Ivonninu ruku, krenuvši prema crnom, pomalo prašnjavom kovčegu iz kojega je izvadio također crni notes koji je bio uvezan sa tamno smeđim kožicama. POgledao je iza sebe i ponovno zurio u mene za nekoliko trenutaka prije no što će išta reći..

"Što si joj rekla?".

Pitao je zanemarujući Ivonnino pitanje. Mogla sam vidjeti njegov tajanstveni pogled iz perspektivne vizije, ta njegova pozornost natjerala je krv da se sledi u mojim žilama..

"Rekla sam joj samo ono što je, zasada, bilo potrebno."

Odgovorila je Ivonne pogledavši u mene, kao da je uživala u tome što je znala više od mene i što je sa Laurijem mogla skrivati tajne od mene.. Lauri je odvratio pogled od mene prenoseći ga na iskre koje su nečujno odzvanjale u njegovim duboko zelenim očima koje su me jednostavno očaravale iz trenutka u trenutak, sve više i više..

"Tvoje mišljenje o Rose se daleko razlikuje od mog, Ivonne..To si to dosada trebala razumijeti.."

Odvratio je sa nekom snagom i, meni poznatim, bijesom..

"Gdje ću ja spavati?"

Pitala sam jedva čekajući da prekinem ovu beskrajnu prepirku.
Na Ivonninim tamnoljubičastim usnama mogla sam vidjeti onaj, stari, poznati ali lažni osmjeh sa dozom sarkastičnosti.

"Upravo tu gdje sjediš, srce.."

Završila je sa malim hihotom gledajući sljedeću Laurijevu reakciju, na što je on samo uputio pogled na najdublji i najmračniji dio šume.
Pogledala sam na tlo na kojem sam sjedila još uvijek u onoj haljini koja je sad bila pomalo otrcana i jako prašnjava . Nije mi se sviđalo to što vidim;tlo je bilo prekriveno trnjem, iglicama i ogromnim kamenjem koji su me kad god bi se pomakla ubadali u stražnjicu, zato sam uvijek bila mirna i gotovo nepomična. Pogled mi se sudario sa još uvijek krvavim gležnjem.

"A..ne brini se dušice, dobiti ćeš dekicu."

Podrugljivo je rekla Ivonne..
Bože u što sam se upustila..uzdahnula sam polako prateći smjer u kojem je Lauri još uvijek gledao, držeći crni notes, nizašto....
Iz tog smjera pojavio se Valo noseći torbu koja je izgledala poteško prebačenu preko lijevog ramena dok se približavao Ivonne i Lauriju.
"Vidim da si dovela Laurija, pa šta je to toliko važno?"
Valo je pitao sa mrvicom ozbiljnosti na njegovom fino modelovanom licu. Spustio je torbu kraj vatre i sjeo pokraj nje..

"Pa..."Lauri je pauzirao pogledavši u moje, gotovo, beživotno tijelo koje se smrzavalo do smrti i onda nastavio

"Sve se odvija i brže nego što sam očekivao..Trebali bi smo već sutra biti TAMO, gdje ću, Rose, objasniti sve detalje."

Završio je brzo kao da nije htio o tome pričati..
Ivonne je prekrstila ruke nakon što je čula Laurijevu otvorenu, možda čak za nju i preotvorenu, izjavu. i dodala

"Znaš da ne bi trebao govoriti takve tajne pred Rose, a i svakako ubrzo će sve saznati".

"To je ako je ona "ona" koja ti tvrdiš da jest"

Lauri je odgovorio sjedeći pored Valoa posmatrajući njegovu torbu. Posmatrala sam ga dok je odnekud izvlačio crnu dekicu koja je izgledala jako toplo.
Polako ju je obavio preko krila izvukavši još jedan maleni predmet iz kaputa kojeg je bez razmišljanja bacio prema Ivonne koja ga je spretno uhvatila..

"Jeli to...upaljač?"

Pitala sam začuđujuće pokušavajući svojim očima otkriti odgovor na to pitanje. Ivonne je odgovorila sa lažnim smješkom kojeg si nije mogla izbiti iz glave,

"Da..kako bi smo drukčije zapalili još jednu vatru, ne želiš se, valjda, smrznuti do smrti."

Nasmijala se još jednom te se spustila na koljena da zapali drvca za potpalu, a ja sam podigla obrve, pomalo zbunjeno. Na to moje zbunjeno lice Ivonne će

"Da li si mislila da ćemo trljati štapiće jedno o drugo...ili..?"

Ovaj put se zadržala smijući za dobru, dugu minutu, upalivši vatru, koja zadugo, nije puno pomagala.
Valo je zatim ustao sa crnom dekicom, puno manjoj od Laurijeve , prišavši mi.

"Evo, draga, pomakni se bliže vatrici inače ćeš nam ozebsti, a to nam, svakako, ne bi bilo drago"

Ne znam ni sama zašto ali poslušala sam ga i primakla se nešto bliže i
12:18 , Komentiraj { 44 } Print

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

komentari da/ne
< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Like an angel you came
~ Every time when I prayed ~
Guardian of my dreams
~ Watching me when I sleep ~
Like an angel you came
Every time when I screamed


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Lauri Ylönen (The Rasmus)
~When you’re sad and no one knows it
I’ll send you black roses
When your heart’s dark and frozen
I'll send you black roses...~

Inspiracija iz...
Grička Vještica . -Marija Jurić Zagorka.

.Enigma
.Es Posthumus
.Delerium
.The Rasmus



Likovi.
¤ Rose Catherine McCartney ¤
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


~Surrender to my love
Sacrifice your soul
Your picture in the frame
is fading like a ghost
Never say goodbye
Never be alone
Never say goodnight
Never say die..~


¤ Ripley Rose ¤
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


~Fallen angels at my feet, Whispered voices at my ear
Death before my eyes, Lying next to me I fear
She beckons me, Shall I give in
Upon my end shall I begin
Forsaking all I've fallen for I rise to meet my end..~



¤ Heart ¤
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


~So I sent her to a place in the midle of nowhere
With a big black horse and a cherry tree.
And it won't come back, cause it's oh so happy
And now i've got a hole for the world to see...~


¤ Sarah Davidson ¤
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


~Soft, dark, and dreamless
Far beneath my nightmares..
But remember no matter what they told you
You`re not alone..
I'll be right beside you forever..~



¤ Ivonne Dominique Poesy ¤
Image <br />
Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

~Wicked partnership
In this crime
Ripping off the best
Condescending smile..~


¤ Valo Thompson ¤
Orlando Bloom Pictures, Images and Photos
Orlando Bloom Pictures, Images and Photos
~A man dies like a butterfly
Life burns from the touch of the reaper
One love is a crooked lie
The world lies in the hands of evil..~

Linkovi .

credits
Alice Greene. - x x x